POVIJEST BRODOGRADNJE

Priča o korčulanskoj brodogradnji seže nekoliko tisućljeća unatrag kada su prapovijesne zajednice naseljavale otok Korčulu, o čemu svjedoče brojni artefakti pronađeni u Veloj spili, koja se nalazi u Veloj Luci.

Priča se nastavlja dolaskom grčkih kolonista u 6. stoljeću prije Krista, a prvi put se službeno korčulanska brodogradnja spominje u Korčulanskom statutu iz 1214. godine gdje se spominju brojne odredbe o brodogradnji kao i kazne Općinskog vijeća za bespravnu sječu. Povijesni izvori također svjedoče da je u 15. stoljeću izgrađena 'Karaka' - među najvećim brodovima tog vremena.

O povijesti korčulanske brodogradnje napisane su brojne knjige i znanstveni radovi, no njezina važnost posebno je istaknuta sredinom 19. stoljeća, kada brodogradnja doživljava svoj vrhunac. U razdoblju od 1853. do 1858. godine korčulansko brodogradilište zauzima treće mjesto među austrougarskim brodogradilištima po ukupnoj tonaži proizvedenih brodova i po broju zaposlenih, iza Trsta (Italija) i Malog Lošinja (Hrvatska).

U novijoj povijesti, dolaskom parobroda i drvenih jedrenjaka, korčulanski brodograditelji bili su prisiljeni prilagoditi se novonastaloj situaciji te su počeli proizvoditi drvene brodove za obalnu plovidbu za ribolov, prijevoz i razonodu. Stariji Korčulani s nostalgijom se prisjećaju slavnih brodogradilišta (lat. Squeri famosi), zvukova čekića, pila i pjesme lokalnih brodograditelja koji su nekada od bogatih otočkih šuma gradili male, ali kvalitetne drvene brodove.